Zagreb, 23. rujna – Rezultati su predstavljeni na međunarodnoj multidisciplinarnoj znanstvenoj konferenciji MIC – Vis 2026. (Mediterranean Islands Conference), koju organiziraju Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Sveučilište VERN’ iz Zagreba, uz suorganizaciju Znanstvenog vijeća za antropološka istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
Generacija Z snažno podržava provjeru činjenica
Mladi prepoznaju da društvene mreže ubrzavaju širenje dezinformacija i da netočne informacije mogu utjecati na oblikovanje javnog mišljenja. Istodobno snažno podržavaju provjeru činjenica: većina ih smatra da bi edukacije o fact-checkingu trebalo uvesti u škole i fakultete te da bi provjera činjenica trebala biti obvezan dio novinarskog izvještavanja.
Samo 10% redovito provjerava informacije
Kada je riječ o stvarnom korištenju metoda provjere, slika je znatno slabija. Samo 10% pripadnika Generacije Z navodi da metode provjere činjenica koristi redovito. Mladi, dakle, načelno razumiju važnost fact-checkinga, ali ga ne primjenjuju u svakodnevnom konzumiranju i dijeljenju sadržaja.
Zabrinutost zbog dezinformacija nije dovoljna
To potvrđuju i rezultati istraživanja provedenog među studentima, koje su proveli doc. dr. sc. Marija Slijepčević sa Sveučilišta VERN’ i Ozren Kronja iz HUDI-ja, a u kojem je analizirana povezanost percepcije dezinformacija, stavova prema fact-checkingu i učestalosti korištenja metoda provjere. Istraživanje je pokazalo zanimljiv nalaz: sama zabrinutost zbog dezinformacija ne dovodi do češćeg korištenja metoda provjere. Mladi koji smatraju da dezinformacije imaju negativan utjecaj, ali nemaju pozitivan stav prema fact-checking metodama, te metode jednostavno ne koriste. S druge strane, oni koji imaju pozitivan stav prema fact-checkingu, čak i uz umjerenu zabrinutost zbog dezinformacija, češće provjeravaju informacije. Važno je napomenuti da na ponašanje mladih utječu i brojni drugi čimbenici koji nisu bili obuhvaćeni ovim istraživanjem.
Naučena bespomoćnost: zašto svijest ne vodi do djelovanja
U psihologiji se ovakav obrazac može opisati kao naučena bespomoćnost (engl. learned helplessness): pojedinci prepoznaju prijetnju (dezinformacije), ali ne vjeruju da postoje učinkoviti alati ili da njihovo djelovanje može nešto promijeniti, pa ne poduzimaju radnju (provjeru informacija). Strah od dezinformacija bez povjerenja u dostupne metode provjere tako ne rezultira djelovanjem, već pasivnošću.
Kako provjeru informacija pretvoriti u digitalnu naviku
Nalaz je važan za oblikovanje budućih edukacijskih i javnih politika. Upozoravanje na opasnost dezinformacija potrebno je povezati s praktičnim, razumljivim i lako dostupnim metodama provjere. Generacija Z mora znati ne samo da dezinformacije postoje, nego i kako, kada i zašto provjeriti informaciju prije nego što joj povjeruju ili je podijele.
Zato je potrebno dodatno ulagati u edukaciju, promociju i približavanje fact-checking alata mladima. Provjera činjenica ne smije ostati apstraktan novinarski postupak, nego treba postati jednostavna i uobičajena digitalna navika – poput provjere izvora, autora, datuma objave i usporedbe informacije s drugim relevantnim izvorima. Takav pristup preporučuje i HUDI-jev Vodič za provjeru informacija.
Uloga platforme „Točno tako”
U tom je kontekstu ključna platforma „Točno tako”, javno dostupan alat za provjeru medijskih činjenica. Njezina je uloga, uz projekte Agencije za medije i partnerskih organizacija, približiti provjerene informacije građanima te potaknuti odgovornije informiranje u digitalnom prostoru. Istraživanje pokazuje da potreba za takvim alatima postoji, ali i da njihova dostupnost sama po sebi nije dovoljna. Potrebno ih je sustavno predstavljati, uključivati u obrazovanje i učiniti dijelom svakodnevne medijske pismenosti.
Nalazi stoga ne govore da je Generacija Z bespomoćna pred dezinformacijama. Oni pokazuju da mladi prepoznaju problem, ali još nemaju dovoljno razvijenu naviku i motivaciju za sustavnu provjeru informacija. Sljedeći je korak pretvoriti postojeću svijest u konkretno ponašanje – kroz edukacije, praktične alate i kontinuiranu promociju fact-checkinga.
